Prihranjivanje medvjeda u Sloveniji ima dugu tradiciju, kao i u nekoliko drugih europskih zemalja. Tradicionalno su se na hranilištima koristili uglavnom kukuruz i druge žitarice, voće te lešine domaćih životinja (uglavnom goveda i konja). Nakon što je 2004. godine na snagu stupila zabrana prihranjivanja lešinama, u javnosti se javio osjećaj zabrinutosti. Naime, postoji opće prihvaćeno mišljenje da prihranjivanje medvjeda lešinama smanjuje broj konflikata između ljudi i medvjeda, posebice broj napada na ovce, iako dosad ovaj stav nije bio znanstveno potvrđen.

U sklopu LIFE DINALP BEAR projekta proveli smo eksperimentalnu studiju kako bismo po prvi puta dokazali preferiraju li medvjedi lešine ili pak hranu biljnoga porijekla. Na 19 hranilišta tijekom dvije godine dopremali smo različite vrste hrane. Prve godine na polovinu hranilišta dopremali smo lešine divljači (uglavnom jelena i srna stradalih na cestama) i hranu biljnog podrijetla (uglavnom kukuruz), a na polovinu hranilišta samo hranu biljnog podrijetla. U drugoj godini zamijenili smo raspored prihrane te smo lešine dopremali na hranilišta gdje je u prvoj godini korišten kukuruz, i obratno. Prisutnost životinja bilježili smo foto zamkama. Hranilišta sa lešinama češće su posjećivana prvenstveno tijekom 2017. godine kada je dostupnost prirodne hrane bila ekstremno niska. S druge pak strane, razlika posjećenosti hranilišta s ili bez lešina tijekom 2016. godine bila je zanemariva.

Lešine su važan dio mreže prirodne hrane. Na temelju ove studije predlažemo da se lešina divljači (posebice one stradale na prometnicama) doprema na hranilišta kad god je dostupna te je moguće tehnički organizirati prijevoz do tih mjesta. I za kraj valja napomenuti da bi prihranjivanje trebalo biti racionalno opravdano i utemeljeno te korišteno samo onda kada poželjni učinci (na primjer, odvraćanje medvjeda od naselja ili pak pojednostavljivanje procesa praćenja i lova) prevladavaju nad nepoželjnima.

Ljubazno vas pozivamo da pročitate izvještaj.