Foto: Miha Krofel
Smeđi medvjed je među najvećim (Bellemain, 2004.) i s rasprostranjenošću u Sjevernoj Americi i Euroaziji također među najbrojnijim od osam vrsta medvjeda (Swenson et al., 2000.). Njegovo su prirodno stanište guste šume, predplaninska i planinska područja, pustinje i tundre (Bellemain, 2004.).
Od ranog pleistocena nadalje smeđi je medvjed prisutan širom Euroazije (Schreve i Currant, 2003.), osim na velikim otocima kao što su Gotland (Švedska), Irska, Island, Korzika i Sardinija (Zedrosser et al., 2001.). Ljudi i medvjedi dijele više od 500.000 godina zajedničke povijesti (Turk, 2003.). U pleistocenu ljudi i medvjedi bili su izravna konkurencija za hranu i sklonište. Također, poznato je da su ljudi koristili medvjede za osnovne životne potrebe (krzno, hranu, osobne predmete izrađene od zuba i kostiju, korištenje koštane srži) (Schreve i Currant, 2003.). S vremenom je povećanje ljudske populacije, lov i uništavanje staništa sječom šuma i kultiviranjem površina dovelo do nestanka smeđeg medvjeda iz mnogih područja (Zedrosser et al., 2001.).
Godine 2000. bilo je oko 50.000 medvjeda (od toga izvan Rusije 14.000) u Europi, na teritoriju od oko 2,5 milijuna kilometara četvornih (800.000 km2 – bez Rusije) (Swenson et al., 2000.). Tablica 1 sažima približne veličine populacija europskog medvjeda. Važno je naglasiti da su se podaci prikupljali različitim metodama i zato nisu u potpunosti usporedivi. Poznato je da je teško procijeniti broj jedinki. Procjene u jugoistočnoj Europi uglavnom se dobivaju na temelju toga što lovci jedanput ili dvaput godišnje broje medvjede na hranilištima. Temelje se na netestiranim pretpostavkama da 80 – 90 posto populacije posjećuje hranilište, ali ne više od jednog. I skandinavske se procjene temelje na ekstrapolaciji, ali u ovom se slučaju temelje na omjeru markiranih i nemarkiranih medvjeda promatranih na dva područja, što se onda ekstrapolira na ostatak područja na kojim obitava smeđi medvjed (Zedrosser et al. 2001.). Novije podatke objavili su 2012. godine Kaczensky i suradnici.
Kliknite na kartu za povećanje.
Rasprostranjenost smeđeg medvjeda u Europi od 2006. do 2011. godine.
Tamna područja: stalno prisutan. Siva područja: povremeno prisutan.
Izvor: Kaczensky et al. 2012. Status, management and distribution of large carnivores – bear, lynx, wolf & wolverine – in Europe.
REFERENCE
- Schreve D.C., Currant A.P. 2003. The Pleistocene history of the brown bear with particular reference to the western palaearctic. V: Living with Bears. A large European Carnivore in a Shrinking World. Kryštufek B., Flajšman B., Griffiths H. I. (eds.). Ljubljana, Ecological Forum of the Liberal Democracy of Slovenia in cooperation with the Liberal Academy, 27-39
- Swenson J.E., Gerstl N., Dahle B., Zedrosser A. 2000. Action plan for the conservation of the brown bear (Ursus arctos) in Europe. Council of Europe, Strassburg, France.
- Zedrosser A., Dahle B., Swenson J.E., Gerstel N. 2001. Status and management of the brown bear in Europe. Ursus 12: 9-20
Rasprostranjenost medvjeda u projektnom području
Rasprostranjenost medvjeda u području LIFE DINALP BEAR projekta – ažurirano 2017 (stanje od 2012. do 2016. godine).
Stalno prisutan, sa reprodukcijom – područja gdje su mladunci dokazani tijekom zadnje 3 godine;
stalno prisutan, bez reprodukcije – područja gdje su medvjedi prisutni barem 3 godine tijekom zadnjih 5 godina;
povremeno prisutan – područja gdje je prisutnost medvjeda dokumentirana kroz manje od 3 sezone tijekom zadnjih 5 godina.